Uzrokuje li nošenje oprsnice povlačenje na povodcu?
Mnogo je mogućih razloga zašto pojedini pas vuče na povodcu, pa hajdemo ih probati nabrojati:
- Psi imaju 4 noge, puno se brže kreću od nas ljudi i prirodno im je kretanje u raznim smjerovima, slijedeći nos, a ne ravnu liniju uz nas – a ako tome dodamo prekratak povodac – jasno da će nas povlačiti na povodcu
- Kada je pas predugo bez fizičke aktivnosti, kada konačno izađe van, ima veću količinu neispražnjene energije – može povlačiti na povodcu jer mu u biti treba da se istrči i isprazni tu nakupljenu energiju
- Kada je pas u strahu zbog prevelike blizine okidača, aktivirat će se odgovor živčanog sustava –borba – nasrtanje na okidač, ili bijeg od okidača. Rezultat u oba slučaja je isti – povodac će biti povučen
- Kada je pas preuzbuđen, a najčešće je i to simptom stresa – opet imamo povlačenje na povocu
- Pas je u pubertetu i sve u okolini mu je novo i uzbudljivo i naprosto mora što prije doći do svakog zanimljivog mirisa
- Pas je inače na averzivnoj opremi (oprema koja mu uzrokuje neugodu), pa kad se nađe obučen u oprsnicu, osjeća se slobodnije, udobnije mu je, pa povlači
Ovo sve gore navedeno znači da pas nije usvojio vještinu tzv. „lijepog“, odnosno za njega sporog, linearnog hodanja uz nogu čovjeka, ili je pod utjecajem straha, prevelikog uzbuđenja i sličnih faktora i stoga u nemogućnosti ‘sjetiti’ se lijepog hodanja, koje u drugim okolnostima lijepo izvodi.
Učenje vještine lijepog hodanja na povodcu zahtijeva nešto vremena i znanja s naše strane kako bi pas shvatio što od njega želimo, jer ponavljam – to mu nije prirođeno ponašanje.
Nažalost, često se pribjegava „brzim“ rješenjima poput davilica i sličnih alata koji ili zatežu psu vrat kada potegne povodac ili ga ubodu šiljci na tzv. „prong“ ogrlicama ili dobije elektrošok putem električne ogrlice. Jasno, svako živo biće koje osjeti bol ili nelagodu, vrlo će brzo naučiti izbjeći takvu kaznu, a to je u ovom slučaju hodanje polakše i uz nogu čovjeka, i imat ćemo prividno brze rezultate. Osim evidentne etičke problematike takvog načina „treniranja“ pasa, koji su kompleksa emotivna i društvena bića, dugoročno ćemo imati veći problem – pas će nakon nekog vremena otupiti na razinu boli, i dalje će nastaviti povlačiti na povodcu. To će od nas zahtijevati povećanje razine neugode/boli koju uzrokujemo psu, dok i na tu razinu boli ne otupi. Može se dogoditi da u nekom trenutku neugoda naposlijetku postane previše i pas odreagira ugrizom.
Oprsnica je psu mnogo udobnija, čak i od obične ogrlice, jer nema pritiska na osjetljiv vrat i organe unutar njega, pa je povlačenje doista često intenzivnije nego na prethodno spomenutoj opremi, no to ne znači da je oprsnica uzrok povlačenja. To također ne znači da je oprema koja narušava fizičko i mentalno stanje psa rješenje.
Ono što to znači – jest da je potrebno informirati se o pozitivnim metodama treninga koje ne uključuju nanošenje boli i neugode psu, nego dapače, nagrade za željeno ponašanje – što u konačnici vrlo brzo dovodi do učenja željenog ponašanja, do sretnog i samopouzdanog psa koji razumije što od njega želimo i do kvalitetnijeg odnosa sa skrbnikom koji se temelji na povjerenju umjesto strahu. Ukoliko je strah faktor koji utječe na povlačenje, nije dovoljno samo učiti psa lijepo hodati na povodcu, nego se pozabaviti i rješavanjem uzroka straha.
- Tena