O svima nam dobro znanoj muci po lijepom hodanju na povodcu u tekstu u nastavku piše trenerica Gabriela Čorkalo iz The Bark Academy.
Povlačenje na povodniku je među najčešćim problemima s kojima se skrbnici susreću sa svojim psom. Navedeno nije čudno s obzirom na to da uglavnom naše ideje kako bi šetnja trebala izgledati nisu baš u podudaranju s onim što psu treba i što mu je prirodno.
Kako bismo došli do toga da šetnja sa psom bude prihvatljiva i sigurna za skrbnika, i istovremeno zadovoljavajuća i opuštena za psa, potrebno je prvo promotriti govor tijela psa prije, a onda i tokom šetnje.
Naime, ako je pas jako uzbuđen kada ide u šetnju te još više kada izađe van, ili su mu šetnje možda izvor stresa i straha, onda se ne možemo upustiti u rad na vještini lijepog hodanja na povodcu prije nego adresiramo emociju koja je u pozadini. Pas koji je preuzbuđen ili pod stresom često neće htjeti uzimati hranu, a još manje nuditi samostalno ili na signal željena ponašanja.
Za rad na strahovima uvijek preporučujem rad sa stručnim force free savjetnikom za ponašanje, jer tako ćemo problemu pristupiti sistematičnije i sa najboljom i najbržom šansom za zaliječiti strah.
Za skrbnike preuzbuđenih pasa preporučam pročitati ovaj odličan tekst: https://awesomedogs.blog/2018/05/29/over-aroused-the-fix/
Najčešće greške kod pokušaja učenja lijepog hodanja na povodcu
Ako već neko vrijeme radite na učenju lijepog hodanja na povodcu, a još uvijek ne vidite željene rezultate, provjerite griješite li možda u nekoj od sljedećih stvari:
Niste dovoljno dosljedni
Ako želimo pouzdano ponašanje, kriteriji bi trebali biti jasni i pas bi trebao razumjeti što tražimo od njega. To znači da ako želimo da pas lijepo hoda, naći ćemo se u problemu ako samo nekad nagrađujemo lijepo hodanje na povodcu, a ostatak šetnje (često nesvjesno) nagrađujemo povlačenje. Upravo je dok se pas uči bitno da se svaki put nagradi poželjno ponašanje i što više izbjegava prakticiranje nepoželjnog ponašanja.
Naravno da to ne znači da pas nikad neće povući – to samo znači da moramo biti mentalno prisutni i proaktivni.
Pas je nedovoljno motiviran
Vanjski svijet nije škrt s nagradama. Prirodno je zanimljiviji od nas i nudi često bolje nagrade, te se realno teško natjecati s njim, ali to ne znači da je nemoguće.
Hrana koju pas jede svaki dan ili neki suhi keksi uglavnom nisu psu velika motivacija, a pogotovo ne vani. Vrijednost nagrade mora biti proporcionalna težini situacije. Psima će uglavnom biti privlačnija hrana koja je drugačije teksture, intenzivnijeg mirisa i nije slična onom što inače jede. Sir, hrenovke, Wolfpack ili Meat&Love kobasice, kuhano ili pečeno meso često su visoko vrijedne psima, ali naravno da to može varirati od psa do psa. Ima pasa kojima su jabuka ili banana odlična poslastica, dok je nekima to kruh.
Zato svima preporučujem napraviti tzv. „taste test“ sa svojim psom. Što je to taste test pogledaj u sljedećem instagram videu: https://www.instagram.com/reel/C4Q3lBcMzjF/?igsh=YzJoZXdxcGZlaDQ3.
Također, igrajte se s načinima davanja hrane: neka se kotrlja po podu, neka leti u zraku, neka par komadića padne na pod da je pas traži i sl.
Kao nagradu možete koristiti i igračke i neke aktivnosti, samo vodite računa da je psu to uistinu nagrađujuće i da vam ta aktivnost neće otežati daljnje poticanje željenog ponašanja – ne želimo npr. da se pas previše uzbudi i krene povlačiti, ili da pas uzme igračku, te pokušava pobjeći s njom. Upravo zbog teškoća na koje možemo naići s korištenjem drugih poticaja jer za to treba biti dosta vješt, moja preporuka je koristiti primarno hranu, pogotovo u procesu učenja ponašanja, pa sve do potpunog savladavanja ponašanja.
Preskačete korake
U današnjem svijetu kad nam je sve nadohvat ruke naviknuti smo na brza rješenja. Međutim, učenje ne možemo ubrzati, koliko god nas to frustriralo. S razlogom je potrebno ići polako, korak po korak. Iako ta riječ ‘polako’ vjerojatno ne zvuči previše primamljivo, zapravo upravo takvim radom dolazimo do brzih rješenja, jer kad se preskaču koraci, pas postaje zbunjen, mi ljuti i ponekad odustanemo, svi postanemo frustrirani, te često moramo krenuti posve ispočetka.
Kada se uči nešto novo, počinjemo kod kuće, bez distrakcija. One se tek postepeno uvode, kako bi pas uspio savladati svaku stepenicu učenja vještine. Ako odmah krenete s treningom vani, gdje su već i sami mirisi distrakcije, pa odvedete psa usred grada, u park gdje je više pasa i sl., vrlo vjerojatno neće doći do zadovoljavajućeg ishoda.
Također, trebamo dati psu vremena. Nama su koraci u treningu jasni i lagani, no pas nam ne čita misli i ne možemo mu riječima objasniti što treba raditi – mora naučiti kroz pozitivan poticaj željenih ponašanja. Koliko dugo ćemo raditi na lijepom hodanju na povodniku, ili bilo čemu drugom, ovisi o nizu faktora, poput toga kako se pas osjeća, u kakvom okruženju živimo ili koliko je dugo uvježbavao to ponašanje.
Krivi tajming
S nekim psima treba biti vrlo brz i trebamo točno znati kad „markirati“ i koje ponašanje jer u idućoj sekundi možemo „markirati“ nešto drugo sasvim nesvjesno. No iako djeluje zahtjevno u početku, učenje preciznog „markiranja“ je samo stvar prakse, a možemo čak i vježbati bez psa: https://www.clickertraining.com/how-to-practice-clicker-mechanics.
Ne nagrađujete dovoljno često za lijepo hodanje na povodcu
Ako sve drugo radimo ispravno, velika je šansa da se problem krije u ovome. Ovo je nešto što se često zanemari, a ključno je: Većina nas će sigurno nagraditi to što je pas došao u poželjan položaj, međutim, posve zanemarimo to što je pas i ostao još uz nas, makar i iduće 2 sekunde. Izuzetno je bitno i ne mogu naglasiti koliko, da nagradimo ostajanje uz nas. U početku će šetnja možda izgledati tako da samo izvlačimo hranu iz torbice i dajemo je psu – i to je okej. Ako ne nagradimo ostajanje, nerijetko dođe do sljedećeg scenarija: Pas dođe do nas, dobije nagradu i zaleti se dalje. Onda ga opet pozovemo da dođe, nagradimo kad dođe, on se opet zaleti dalje i tako u krug. Ono što se tu dogodilo je da smo psa nesvjesno naučili lanac ponašanja: dosezanje kraja povodca – vraćanje skrbniku – nagrada. Pas je naučio da samo tako dobije hranu. Ovo se jednostavno riješi kontinuiranim nagrađivanjem hodanja uz nas.
Kako onda raditi na lijepom hodanju na povodcu?
Omogućiti psu što više slobode
Nerealno je za očekivati da će pas stalno gledati u nas, hodati uz našu nogu u heel poziciji, na vrlo kratkom povodniku i da ga ništa iz okoline neće zanimati. Neutralnost nije realno očekivanje: https://www.facebook.com/share/p/jERYuWBusVNGCmC4/
Povodac bi trebao biti dovoljno dug da se pas može i udaljiti malo od nas jer je važno da njuška te radi druge pseće stvari. Ipak su šetnje za njih!
Napominjem da s malenim psima treba posebno paziti na duljinu povodca – kako su nisko uz zemlju, mnogi su zapravo prekratki za njih. Povodce kraće od 2 m bih niti razmatrala za manje pse.
Paziti da je pas u udobnoj opremi
Oprema neće naučiti psa kako da hoda na opuštenom povodniku. Ne postoji oprema koja nije averzivna, a da psa zaustavlja u povlačenju.
No, oprema igra veliku ulogu kod rizika od ozljeda. Najsigurnije je da pas nosi oprsnicu H ili Y oblika koja mu omogućava potpunu slobodu kretnji i ako i povuče, neće se ozlijediti. Naime, kad pas povuče na bilo kojoj ogrlici, dolazi do pritiska na vrat i mogu ostati trajne posljedice, a pogotovo ako se ogrlice stežu oko vrata.
S radom na lijepom hodanju na povodniku početi kod kuće
Kad psa učimo bilo koje novo ponašanje, počinjemo raditi u najmanje zanimljivoj i uzbudljivoj okolini gdje nema distrakcija, a to je upravo naš dom. Kad pas savlada ponašanje doma, onda uvodimo distrakcije. Zatim radimo vani bez distrakcija, pa polako uvodimo distrakcije i vani, no trebamo voditi računa o količini i udaljenosti distrakcija.
Izbjegavati korekcije i povlačenje psa
Mnogima je ovo automatska reakcija kad ih pas povuče, međutim, moramo imati na umu da koliko god je nama iritantno što nas pas povlači, toliko je vjerojatno i njemu iritantno što ga mi povlačimo ili sprječavamo da dođe do nečega što želi.
Korekcijama također ništa ne postižemo osim što se svi dodatno frustriraju. Mnogi psi na korekcije reagiraju upravo povlačenjem jer žele pobjeći iz te situacije. Neki psi reagiraju agresivno ili se prepadnu. Neki se ukopaju te se pokušaju izvući iz opreme, što svakako može biti i opasno.
Ako pas odbija ići u nekom smjeru, trebali bismo provjeriti razlog. Možda se tu nalazi nešto njemu strašno, možda mu je nešto drugo zanimljivije, možda mu treba odmora jer ga boli ili je previše podražaja itd. Sigurno postoji valjan i vrlo jednostavan razlog.
Učestalo nagrađivati
Izrazito je važno često nagrađivati psa jer hoda na opuštenom povodcu. To može biti i svake 2-3 sekunde u početku. Ovo je jako bitno ako želimo potaknuti ponašanje i imati psa koji nas rado prati u šetnji.
Kasnije možemo definirati okvirni broj poticaja u minuti, ili staviti ponašanje na neki drugi raspored poticaja.
Nagrađivati sva željena ponašanja koja pas sam nudi
Ovo je vrlo bitno: Ako pas sam nudi ponašanje npr. pogleda nas, lijepo hoda, prati nas, obvezno ga trebamo nagraditi i to obilno. To nikako ne treba ignorirati i uzimati zdravo za gotovo.
Ukoliko želite raditi na lijepom hodanju na povodcu sa mnom, pozivam vas da zapratite The Bark Academy na društvenim mrežama – tamo mi se možete javiti bilo za individualan rad uživo ili online, bilo za grupni tečaj lijepog hodanja na povodcu koji periodično održavam.
Gabriela