Kako naučiti psa da pouzdano dolazi na naš poziv zanima vjerojatno svakog skrbnika psa. O ovoj temi za naš blog piše Gabriela Čorkalo, trenerica i savjetnica za ponašanje pasa u The Bark Academy.
Dolazak na poziv je možda najbitnija vještina za naučiti psa, no ujedno je i jedna od najtežih. Naime, dolazak na poziv je kompleksno ponašanje, točnije lanac ponašanja- sastoji se od niza elemenata koje treba zasebno izgraditi, kao npr. okretanje za nama i kretanje prema nama. Sve te elemente potrebno je postepeno izgraditi bez distrakcija, a tek onda uz distrakcije. Ako to zvuči kao puno posla, to je zato što to stvarno jest puno posla i trebaju često ne tjedni, već mjeseci da ponašanje postane pouzdano.
Možda se to čini obeshrabrujuće i pitate se: “Treba li uistinu toliko vremena?” te: “Kako drugima to ide puno lakše?” Istina je da neki skrbnici imaju sreće i njihovi psi nemaju izraženo predatorsko ponašanje te ih drugi psi i ljudi ne zanimaju previše. Ipak, češće je situacija sljedeća: zaključujemo o pouzdanosti signala na temelju jedne ili par situacija u kojima je nečiji pas bio uspješan. Skloni smo generalizirati i pretpostavljati bez pravog saznanja o stvarnoj pouzdanosti signala. Istina je zapravo da rijetki skrbnici imaju toliko zavidnu razinu izgrađenosti ovog signala koliko možda mislimo – bore se s dolaskom na poziv kad potrči mačka ili iskoči divljač, iz igre s drugim psima, kad se druga osoba obrati psu, kad se nečiji pas zaleti prema psu, ili kad pas naiđe na nešto fino.
Koliko je pouzdan dolazak na poziv mnogima teško izgraditi govori i činjenica da i mnogi iskusni skrbnici u ovom ili onom obliku pribjegavaju korištenju kazne, a čak i mnoge osobe koje se profesionalno bave ponašanjem i radom sa psima.
Znači li to da je to nemoguće i ne bismo trebali raditi na ovom bez kazne? APSOLUTNO NE. Pogledajte koliko ljudi je uspješno izgradilo dolazak na poziv oko divljači upravo bez korištenje kazne: pogledaj.
Radi se samo o tome da je za izgraditi takvo kompleksno ponašanje potrebno savladati određena znanja i vještine: kako podijeliti ponašanje u dovoljno sitne korake koji će se poticati, kako provoditi “fade in” protokol, tj. postepeno uvođenje podražaja koje nazivamo distrakcijama, zatim kako provoditi sistematsku desenzitizaciju, odnosno izlaganje blažim verzijama podražaja, itd.
Koje su to česte greške kod pokušaja izgrađivanja pouzdanog dolaska na poziv?
Nedostatak menadžmenta. S pouzdanosti bilo kojeg ponašanja se možemo pozdraviti ako dovodimo psa u situacije da je neuspješan. Ako želimo biti vrijedniji od drugih pasa prema kojima će se zaletjeti da ih pozdravi ili divljači koju će naganjati, onda se moramo pobrinuti da pas ne dolazi u prilike takvo ponašanje uvježbavati. Najbolji način za to postići je koristiti dugačak povodac (za početak je najbolji onaj od 5 m) zakačen na Y oprsnicu. Na taj način pas ima slobodu da istražuje, no sa značajno manjim rizikom da će se upustiti u ponašanja koja ne želimo.
Prevelika očekivanja od psa. Većina ljudi kreće s radom na dolasku na poziv vani – što znači u pravilu najčešće među brojnim distrakcijama. Bolje rješenje je krenuti od tamo gdje smo sigurni da će pas biti uspješan, a najčešće je najbolje krenuti posve ispočetka, od doma i s novim signalom.
Naime, stvar je u tome da velika većina nas u procesu izgradnje ovog ponašanja dosta puta pogriješi, koristimo signal bezveze i previše, kad je malo vjerojatno da će se pas odazvati, nekad i za stvari za koje ne bismo trebali (npr. za skraćivanje noktiju, a pas se toga boji). Taj signal onda gubi na snazi, a i samo ponašanje. Krenuti ispočetka je najbolja solucija u mnogim situacijama.
Također, moramo imati na umu da ako će naš pas doći vani na poziv dok smo sami, možda i ako je drugi pas na drugoj strani nasipa, ali ne kad vidi da nam drugi pas ide ususret, malo je vjerojatno da će doći na poziv kad se njuška sa psom ili iz igre sa psom. Između svakog od ovih kriterija postoji niz drugih u kojima pas mora biti uspješan da bi ovakva očekivanja postala realna.
Požurivanje podizanja kriterija prije nego je pas spreman. Mnogi skrbnici se dosta žure sa koracima i čim je pas uspješan s nečim par puta, podižu idući kriterij za više koraka, pritom preskačući neke bitne korake, i guraju psa dok god ne postane neuspješan. Za pouzdano ponašanje koje će lijepo teći i pas će vrlo brzo točno reagirati na signal treba i vremena i jako puno poticaja, ali i vrlo dobra baza – moramo prvo stvoriti izrazito jaku povijest poticaja doma. Da, doma! Moramo olakšati sebi i psu maksimalno.
Tek kad jako, jako puno puta potaknemo psa doma za dolazak na poziv, možemo početi doma s distrakcijama (mirisi, zvukovi, osobe…), vani na poznatim lokacijama bez distrakcija, vani na poznatim lokacijama s blagim distrakcijama, itd. Ovaj video lijepo prikazuje progresiju kod uvođenja distrakcija: pogledaj.
Kažnjavanje psa kada se ponaša na “nepoželjan” način. Razumljivo je da nam nije ugodno da se pas udalji od nas ili pobjegne, no kazna nikad nije rješenje- osim ako ne želimo dobiti psa koji nas izbjegava.
Štoviše, trebamo imati na umu da je i samo vezivanje psa i odlazak potencijalna kazna za psa.
Kako onda poraditi na tome?
Počnite vježbati doma.
Uvjetujte psa na novi signal na sljedeći način: Kažite novu riječ koju ste odabrali, a zatim psu odmah dajte komad hrane, bez obzira što radio. Kad vidite da je pas povezao riječ s hranom, počnite je koristiti na par korak od njega, zatim na par koraka od njega, a nakon tog se možete skrivati po stanu.
I zapamtite: zadržite se na koracima doma. Izgradite snažnu povijest poticaja, nemojte žuriti.
Provodite dobar menadžment.
Pazite da pas ne dolazi u situacije da ode za nečim i samonagradi se u okolini. Za to je najbolja opcija već spomenuti dugačak povodac zakačen na oprsnicu.
Nagrađujte svaki pogled prema Vama i dolazak k Vama.
Psi svakodnevno samostalni nude ponašanja koja želimo vidjeti, no često ih uzimamo zdravo za gotovo. Ako se vaš pas u šetnji orijentira prema vama i dolazi do vas, obvezno ga nagradite.
Pazite da je poticaj proporcionalan težini situacije.
Što je teži zadatak za psa, to nagrada mora biti vrjednija. Najbolji način za utvrditi kako pas rangira pojedinu hranu je napraviti taste test: na pladnju/tanjuru mu ponuditi niz uzoraka različite hrane te zapisati koju je prvo cijelu pojeo, kojoj se vraćao, te kako je po redu jeo.
Neka treninzi budu kratki.
Mnogi misle da rad sa psom podrazumijeva sate rada dnevno, a istina je da su najbolji treninzi vrlo kratki. Vježbajte pojedinu vježbu sa psom do 10 ponavljanja ili po minutu. Generalno nemojte raditi sa psom odjednom više od 3 minute- dajte mu pauzu tokom koje se može napiti, poigrati s vama i procesuirati informacije.
Na idući korak idite tek kad je pas kontinuirano uspješan.
To znači da imate minimalno 90% točnih odgovora u sesijama. Nemojte brzati, idite polako i kad je pas savršeno usvojio trenutni korak.
I zapamtite: Ovo nije natjecanje, već dugoročno ulaganje.
Gabriela